MENTALNO ZDRAVLJE U DOBA KORONAVIRUSA

( Iz članka dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski, teologinja, psihologinja, psihoterapeutkinja) Preuzeto iz Katoličkog tjednika - 13-14 / 29. ožujka 2020

Kako očuvati mentalno zdravlje?

Prema nedavnoj studiji koju su proveli diljem Kine, stručnjaci s područja mentalnog zdravlja ukazuju na psihološki stres kojem su izložene osobe u Kini, te ukazuju na važnost brige za mentalno zdravlje u vremenu pandemije. S tim u svezi pokušat ćemo dati neke smjernice kako očuvati mentalno zdravlje.

Prvi korak, za neke i najzahtjevniji, sastoji se u tome da prihvatimo novonastalu situaciju. Da ovo nije stanje koje se mijenja preko vikenda, već nova situacija koja zahtijeva i druga životna pravila.

Tek kad prihvatimo nove okolnosti, možemo mijenjati svoje obrasce ponašanja i uspješno se prilagoditi novom obliku života. Nažalost, ljudi teško prihvaćaju promjene jer one izazivaju krizu, ali kriza je nužna kako bi se nešto promijenilo. Kad god čovjek mora nešto mijenjati, dolazi u krizu. Pod krizom podrazumijevamo razabiranje, razlučivanje što učiniti, jer nam sama kriza ukazuje da način na koji smo do sada djelovali više nije funkcionalan, te se zahtijeva aktivan stav, revidirati prioritete, izbore i napraviti nove. Upravo smo na to pozvani u vremenu kada većina osoba živi u socijalnoj izolaciji, udaljena od ostatka obitelji, prijatelja, kolega, posla i sl.

Osobe koje ne prihvaćaju novo stanje stagniraju, psihološki i duhovno, jer nastoje na stare načine pristupiti novoj situaciji, i kronično doživljavaju frustraciju, nezadovoljstvo koje ih može voditi do kompenziranja štetnim ovisnostima kao npr. hranom, alkoholom i/ili nekim drugim opojnim sredstvima kako bi pobjegli od realnosti.

Kako bismo izbjegli štetne utjecaje na mentalno zdravlje dok smo zatvoreni u kući, za sebe možemo učiniti 70% kako bismo održali mentalnu ravnotežu i nosili se prikladno sa stresom, a u ostalih 30% nam pomaže okolina, članovi obitelji, prijatelji. Dakle, odgovornost je primarno na nama.

Nažalost, prema izjavama pacijenata, većina osoba radi suprotno, i zbog toga imamo eksponencijalno rastući broj psiholoških poteškoća čije posljedice se manifestiraju već u obliku histeričnih i paničnih epizoda, a nerijetko i depresivnoparanoidnih stanja.

Jako je važno da emotivne doživljaje stavimo pod razumsku analizu, verifikaciju, tražeći objektivne činjenice i pokušati ne reagirati isključivo na temelju emocija. To ne znači potiskivati emocije, već ih staviti pod razumsku analizu i pročišćavanje. Kada se čovjek prepušta isključivo emocionalnim procjenama i zaključcima, podložan je utjecaju afektivne memorije u kojoj su pohranjena bolna iskustva (kod nekih su to još nezaliječene ratne rane). Ono što se tada događa je iskrivljena percepcija stvarnosti i brzopleti, ishitreni zaključci koji dovode do histeričnih reakcija i panike.

Konkretne smjernice kako olakšati život u socijalnoj restrikciji:

Ograničiti vrijeme koje se posvećuje praćenju vijesti putem TVa i društvenih mreža koje izvješćuju o progresu koronavirusa, posebno za osobe koje su sklone depresivnim i tjeskobnim stanjima. Veliki broj osoba „hrane“ tjeskobu cijeli dan konstantnim praćenjem udarnih vijesti. Ovaj začarani krug se treba presjeći jer ako to ne učine, uskoro će se javiti ozbiljni simptomi poput nesanice, razdražljivosti, prekomjernog ili umanjenog apetita i dr.

Planirati dnevne aktivnosti unutar obitelji, vrijeme za igru, hobi, odvojiti vrijeme za molitvu, zajedničko čitanje Svetoga pisma. Ovo je posebno važno za osobe koje imaju potrebu kontrolirati stvari. Budući da smo u situaciji koja je psihološki zahtjevna, planirati dnevnu rutinu pomaže da se lakše s njom nosimo.

Čitati literaturu koja opušta, meditirati, posvetiti se tjelovježbi u granicama mogućnosti s obzirom na prostor.

Održavati telefonske kontakte s bliskim osobama, druženja putem društvenih mreža.

Oni koji su u mogućnosti s obzirom na ograničeno kretanje mogu se usmjeriti pomoći drugima. Iznimno je lijepo vidjeti volontere koji su se aktivirali da pomognu najugroženijima. Upravo je altruizam jedan od zrelih obrambenih mehanizama. Nositi se s vlastitim poteškoćama na način da pomažemo drugima.

Pomoći znači i nazvati osobu za koju znamo da je sama, saslušati ju, pitati kako je, kako se nosi sa situacijom.

U obitelji je posebno važno razgovarati i o neugodnim emocijama, ne plašiti se govoriti o strahu, zabrinutosti. Podijeliti svoj emotivni svijet s članovima obitelji. Ukoliko se ne razgovara o emocijama, postoji opasnost da ih se potiskuje, a potisnute emocije izlaze na razne načine, kako na razini tijela, tako i psihe u obliku nervoze, razdražljivosti, nemira.

Budući da će se više vremena provoditi u zatvorenom prostoru, a neki članovi moraju raditi online, postoji mogućnost konflikta, nerazumijevanje, zbog toga je važno razgovarati, planirati aktivnosti i

dogovarati se oko kućnog reda. Ako nema reda, nastupa kaos, a takve situacije, zajedno sa stresom koji je prisutan, dodatno remete svakodnevno funkcioniranje.

Što možemo učiniti za duhovno zdravlje?

Ako pogledamo očima vjere, onomu tko ne vjeruje ili ima „mlaku“ vjeru ovo može zvučati paradoksalno, no ovo vrijeme možemo promatrati kao milosnu priliku da se povučemo od svijeta u svoju „pustinju“, pročistimo i osnažimo svoju vjeru na koju je možda pala „prašina“, uhvatila se „paučina“, možda smo postali mlaki, hladni i manje suosjećajni u odnosima, usmjereni isključivo na vlastiti napredak, zaboravili na malene, zaboravili što znači nemati, postali samouvjereni i rigidni.

Nije znak zrele vjere promatrati pojavu koronavirusa kao Božju kaznu. Naime, zrela vjera ovakve nepogode tumači, ne kao kaznu, nego kao događaje koje je Bog dopustio, iz kojih mi kao vjernici možemo učiti. Događaje koji nas pogađaju možemo uzeti i promatrati kao priliku za nove pedagoške korake u duhovnom životu. Ovo vrijeme možemo proživjeti kao priliku da preispitamo svoje prioritete, vrijednosti, da stanemo nakratko i pogledamo svoj život, vidimo Božje spasenjsko djelovanje u njemu, zahvalimo na svemu dobrome do sada, kao i iskušenjima iz kojih možemo izići obnovljena duha i žive apostolske vjere.

Za duhovni život obitelji ovo je prilika da se obitelji vrate svakodnevnoj molitvi, zajedničkom čitanju Sv. Pisma i konkretnoj ljubavi kroz međusobno poštivanje i uvažavanje, prilika da obnovimo narušenu komunikaciju i vježbamo se u prihvaćanju različitosti.

I u konačnici, pred egzistencijalnom ugroženošću vjernički stav treba biti utemeljen na pouzdanju u Boga. Bog je začetnik života i ima konačnu riječ nad našim zemaljskim završetkom. I u ovo neizvjesno doba pandemije, one koje Boga ljube Bog okreće na dobro (usp. Rim 8,28), a iskustvo duboke i žive vjere daje nam snagu da u našem životu, unatoč strahu, pobijedi nada i pouzdanje da je Bog s nama.

Katolički tjednik - 13-14 / 29. ožujka 2020.

Natrag